Općina Sveta Nedelja

Stanovništvo

Općina Sveta Nedelja bilježi 3.158 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. godine, a prema statističkim podacima iz 2019. godine zabilježeno je da je u Općini Sveta Nedelja ostvareno 12.067 dolazaka i 110.266 noćenja. Taj podatak govori koliko je Općina Sveta Nedelja postala poželjna destinacija.

Geografski položaj

Sveta Nedelja se nalazi na platou na visini od 250 do 300 metara nadmorske visine koji se prostire od rijeke Raše do mora u zaleđu grada Labina. Rijeka Raša potječe na zapadnoj granici općine i razdvaja središnji i istočni dio Istre. More je udaljeno svega desetak kilometra u Rapcu tako da ovo unikatno područje je na neki način most između zelene i plave Istre.

Klima

Sveta Nedelja se nalazi na raskrižju Mediteranske i kontinentalne klime uz zanimljive morske utjecaje doline rijeke Raše i Plominskog zaljeva. Iako se geografski nalaze u unutrašnjost, mjesta koja su pod većim utjecajem Raše i Plominskog zaljeva uživaju u klimi sa sredozemnim obilježja gdje uspijeva vegetacija koja zahtjeva blažu klimu dok je mediteranskoj vegetaciji (maslinama primjerice) ovdje zimi prehladno. S druge strane, mjesta koja se nalaze na višim predjelima ili u sjeni imaju naglašena obilježja submediteranske klime što će značiti da su zime oštrije a ljeta blaža nego na moru. Zato je ovo iznimno mjesto za uživati na moru ali na kraju dana povući se u sjenu unutrašnjost koja nudi nježna vjetra, hladnije noći i češće osvježavajuće ljetne kiše.

U zimi se temperature ovdje padnu ispod nule i znaju se javiti kasni proljetni mrazevi premda je snijeg vrlo rijedak. Zimi u ovom području često vije bura, hladan i suhi sjeverni vjetar koji puše s planina i unutrašnjost prema moru. Proljeće i jesen su kišovita razdoblja uz povremenu pojavu dužih razdoblja stabilnijeg vremena te zna u mjestima biti vrlo maglovito, a jesen nosi posebnost južnog vjetra ili juga koji nosi maglu, toplije i vlažno vrijeme i tmurno nebo. Ljeta su pak topla, vedra i uglavnom suha, a količina oborine se povećava razmjerno koliko se udaljite od mora u smjeru unutrašnjost.

Vegetacija

Vegetacija u ovom području je tipično submediteranska i u krajoliku se izmjenjuju oranice i sa travnjačkom i šumskom vegetacijom kao odraz razičite vrste tla i klime. U šumama prevladaju listpoadne vrste uključujući hrast, jasen i pitomi kesten. U područjima koja se nalaze na rubovima eksploitaciska polja razvijena je ruderalna vegetacija tipična za staništa u blizini kamenoloma poput ružmarinskolisni kiprej (Epilobium dodonaei) i veliki trputac (Plantago major). Šumska vegetacija uz obronke raškog kanjona karakterizira srednje visoka vegetacija i grmovi te nisko drveće.

Važno je spomenuti i park u Nedešćini koji se nalazi oko nekadašnje vile Furlani, a današnjeg Doma za odrasle osobe “Sv. Nedelja“, koji posjeduje osebujan biljni inventar i koji je proglašen spomenikom parkovne arhitekture davne 1974. godine.

Premda je park trenutno prilično napušten, još uvijek je stanište zanimljivih biljnih vrsta kao šta su: lovor (Laurus nobilis), libanonski cedar (Cedrus libani), paulonija (Paulownia tomentosa), čempres ( Cupressus sempervirens), bagrem (Robinia pseudacacia), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), crni bor (Pinus nigra), judino drvo (Cercis siliquastrum), brijest (Ulmus), grčka jela (Abies pinsapo), tisa (Taxus baccata), bijela topola ( Populus alba), bjelograb (Carpinus orientalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), platana (Platanus orientalis) te hrast medunac (Quercus pubescens).

Povijest

Povijest Istre pa tako i ovog kraja je duga i burna, što je lako za razumjeti obzirom na geografsku poziciju na raskrižju sila koje su se nalazile istočno i zapadno od Istre te zbog blizine mora i trgovačkih interesa koja su prepletena sa kontroliranjem morskih putova.

Područje Svete Nedelje je najranije nastanjeno u brončano doba kad su u ovom području iliro-keltska plemena gradili kašteljere ili prethistorijske gradine na uzvisinama. U 4. stoljeću pne. Kelti su osnovali Labin (Alvonu ili Albonu) i obližnji Plomin (Flanona), a nekoliko stotina godina kasnije u 177 pne. kad su Rimljani dospjeli na vlast u Istri, rijeka Raša je postala granica između prostora Liburna (Ilirskog plemena) i Rimljana. Albona je bilo značajno antičko središte šireg područja a u 8. stoljeću Karlo Veliki osniva Furlansku marku i izdvoji Labin iz Liburnije.

Razvoj mjesta u zaleđu Labina nad kanjonom Raše je usko povezan sa posjedima akvilejskih patrijarha odnosno kasnije njemačkih plemića u ovom prostoru. Jačanje feudalizma se smanjila autonomija gradova tako da okolni posjedi dolaze u posjed različitih plemićkih obitelji iz Njemačke tijekom 9. i 10. stoljeća. Akvilejski patrijarsi se vraćaju na čelo Labinštine od 1207. do 1420. godine te se Labin razvija kao slobodan grad. U zaleđu Labina se u to vrijeme razvijaju feudalni posjedi poput kaštela u Šumberu.

Nakon 1420. i pada Akvileje Labin i Plomin spadaju pod mletačku upravu. Gospodarstvo ovog područja vezalo za velike feudalne posjede u okolici kojima su upravljali plemiće obitelji labina te u vrijeme 16. i 17. stoljeća se grade palače starog grada Labina i dvorci sa okolnim zgradama u zaleđu. U to vrijeme nastaje nove župe manjih naselja današnje Nedešćine, Sveta Nedelja i Sveti Martin.

Pravi razvitak ovog područja dolazi sa početcima rudarstva u 19. stoljeću pod francuskom i zatim austrijskom upravom. Na području Svete Nedelje otvara se rudarsko okno u Štrmcu uz koje nastaje i novo, malo rudarsko naselje. U 19. stoljeću jača i raste lokalno središte i mjesto održavanje sajmova i drugih događaja, Sveta Nedelja, mjesto koje se smjestilo uz srednjovjekovnu benediktinsku opatiju Svetog Trojstva čije tragove danas više nema. U to vrijeme se gradi velika nova crkva i formira središte mjesta sa prostranim trgom i sve do 20. stoljeća cijelo područje uživa u procvat uzrokovan industrijskom proizvodnjom i rudarstvom. No, ogromno smanjenje rudarstva u 70. i 80. godina prošlog stoljeća značilo je i uvođenje promjena u načinu života ljudi ovog kraja koji se moraju okrenuti prema drugim granama privrede.